U cilju uvažavanja znanosti i pozitivnih društvenih vrijednosti, Udruga za očuvanje baštine i promicanje kulture življenja „Djedovina“ pokrenula je ciklus tribina pod nazivom: Veliki ljudi z male bregov. U suradnji s Općinskom knjižnicom i čitaonicom Sveti Križ Začretje, 20. ožujka organizirala je u Muzeju Žitnica prvu tribinu iz tog ciklusa pod naslovom: Upravljanje bespilotnim letjelicama. Ovu zanimljivu i aktualnu temu svog rada obradili su mladi svetokriški znanstvenici, magistri inženjeri strojarstva: Petar Piljek, Matija Krznar i Denis Kotarski te prvostupnik informatike, Matija Piljek. S njima je bio i peti član ove znanstvene ekipe, magistar inženjer strojarstva Zoran Benić iz Duge Rese. Pred velikim i vrlo pažljivim auditorijem mladi su znanstvenici predstavili zahtjevan zadatak oko kojega su se okupili. S raznih su aspekata govorili o upravljanju bespilotnim letjelicama koje u svakodnevnom životu mogu imati vrlo široku primjenu. One mogu vršiti snimanja te prikupljati dragocjene podatke u raznim planiranim ispitivanjima te biti od velike pomoći u spašavanju ljudi i materijalnih dobara u elementarnim i drugim nepogodama, a isto tako biti vrlo korisne kod osiguravanja i praćenja različitih kulturnih i sportskih manifestacija. Njihova primjena može naći svoje mjesto i u vojnim aktivnostima. Autori su prikazali sveobuhvatnost i zahtjevnost znanstvenih pretpostavki za pokretanje i upravljanje ovim letjelicama koje u svojim pojednostavnjenim verzijama mogu biti i naše „pametne“ igračke. Nakon teoretskog predstavljanja njihova rada, pred znatiželjnim očima publike, dronovi su se vinuli u zrak i slijedili zadane putanje po prostoru. Program je vodila predsjednica udruge „Djedovina“, Doroteja Jačmenica Pušenjak, koja je u konferansi istaknula značaj ovog znanstvenog rada za našu društvenu zajednicu uz postavljeno pitanje čini li naša zajednica išta ili dovoljno za ove mlade, talentirane i vrijedne znanstvenike:
… „Neće li svatko od nas biti kriv ako ova petorica ambicioznih mladića posegnu jednog dana za svojim koferima, slože u njih obiteljske slike, svoja znanja, ambicije, htijenja i razočaranja i otisnu se na put? Stoga, prestanimo ne činiti ništa samo zato što možemo učiniti tek malo. Mnogo upravo tih malih, dragocjenih gesta iznjedrit će brojne druge i satkat ćemo tako nepregledni zagorski i hrvatski pleter koji će donijeti istinski nova vremena. U njima ćemo svoje mlade, pametne i vrijedne znanstvenike nadasve cijeniti, uvažavati, zapošljavati, primjereno nagrađivati te s njima ostvarivati i postavljati uvjete međunarodnih odnosa i suživlja“…
